Странице

четвртак, 6. март 2014.

Potresna ispovest jednog tate



Kad preseče me pogled gladan,
Tog čelicno sivog oka,
Ja u očaj odmah padam,
Smesta se sprema klopa.

Zakasnim li koji sekund
Strašna me kazna čeka
Za uši ovog tate
Baš nepodnošljiva dreka.

Ja teror sad trpim gadan
I po danu i usred noći
Na mig sad skačem jadan,
Podupirem usnule oči.

Za čudjenje služiću sada,
Jer priznati svima ću moći,
Al to mi je jedina nada,
Ja čekam kad tašta će doći.